Moj internet dnevnik
brutalnost
Blog
petak, prosinac 14, 2012
Trenutno stanje u odnosima Crkve i javnosti, ili možda bi mogli reći Države, liče na teške i mukotrpne pregovore, na traženje nekog koncenzusa između dvije suprotstavljene strane. Cijeli je taj slučaj gotovo groteskan, jer Crkva se na temelju popisa birača, samo zato što se većina građana smatra katolicima, postavlja u ulogu glasnogovornika tih istih građana, dakle javnosti, koju bi po svim demokratskim načelima trebala zastupati Država. Po toj crkvenoj logici Država nema pravo zastupati građane, jer za vlast je glasalo puno manje glasača no što se istih izjasnilo za katoličanstvo. Zašto se nitko nije sjetio zapitati se da li imanje vjere znači automatski i pripadnost organizaciji koju Crkva predstavlja? Otkuda Crkvi pravo zastupati i govoriti u ime vjernika, koji nisu svojim samostalnim i samosvjesnim činom potvrdili tu pripadnost učlanjivanjem u crkvenu organizaciju?

No, vratimo se na „pregovore“ i traganjem za koncenzusom između dvije suprotstavljene strane. Apsurd je da Država uopće daje za pravo Crkvi govoriti o svjetovnim stvarima kada za to imaju uporište i u Ustavu, ako se već boje pozvati na zdrav razum i logiku. A daje joj za pravo samim tim što počesto reagira na crkveno zanovijetanje. Apsurdno je da Država smatra relevantnim mišljenje organizacije koja svoju moć izvlači iz manipuliranja masama. Još je pogubnije za Državu ako relevantnim za stanje u zemlji drži stranu koja je samo ekspozitura druge države, i to kvazidržava tipa Vatikana. Tako se Crkva bez velikog institucionalnog otpora postavila kao mjerodavan sudac u svim relevantnim državnim i državničkim pitanjima. Crkva kritizira vanjsku politiku, unutarnju politiku, obrazovanje, školstvo, znanost, demokratske procese, rat, sudske postupke, ...

Postoji određen broj udruga i pojedinaca koji se protive takvom miješanju Crkve u svjetovni poredak Države, koja je barem po Ustavu sekularna. Traže da se odnosi sa Crkvom i njenim vladarom Vatikanom drugačije urede. Neki zastupaju stajalište da bi se za financijsko pomaganje Države Crkvi trebao organizirati referendum, te da samo registrirani članovi Crkve ubuduće plaćaju crkveni porez. Takav je princip poznat i u nekim europskim zemljama. Traži se i ukidanje upletanje Crkve u obrazovanje, u kojem je najdrastičniji zahtjev  izbacivanje Vjeronauka iz škola. Najekstremniji i najhrabriji zahtjevi vezani su za potpuno otkazivanje ugovora s Vatikanom, te spoj prethodnih zahtjeva o izbacivanju Vjeronauka iz obrazovnog sustava i samofinanciranje vjerskih zajednica samo od strane njihovih registriranih članova.

Mišljenja sam da je sve to kukavičluk. Sve je to  traženje jednog drugog kompromisa, kompromisa između od drugih zamišljene realnosti i zdravog razuma. Realnost je napredak klizanja Države pod utjecajem Crkve prema modernom katolibanskom društvu, koje nitko nema hrabrostri zaustaviti. A i druge religije se smiješi iza „plota“, jer veće ovlasti jednoj religiji daju veća prava i njima, pa sveopće manipuliranje masama dobiva još veći zamah.

Zdrav razum nam pak govori da je Crkva sekta izgrađena na manipuliranju, lažima, pljačkanju i ubijanju  građana diljem svijeta, a tako i građana ove Države. Dozvoljavati toj sekti da se širi i povećava svoj utjecaj daleko iznad realnih zakonskih odrednica obične udruge ili sekte zapravo je potpomaganje takvoj zločinačkoj organizaciji u činjenju tih kriminalnih radnji. Ako već prihvaćamo demokratsko pravo svakog pojedinca na svoje mišljenje pa i vjerovanje, onda bi u nekoj krajnjoj konzekvenci bilo nedemokratski zabranjivati djelovanje vjerskih udruga.  No to ne znači da se te udruge ne mogu svesti u okvire zakona, da se te udruge moraju postaviti u službu građana samo ove Države koja jedina može odlučivati o svojim moralnim, demokratskim i vrijednosnim sustavima. Mislim da je došlo vrijeme za prestanak građanskog beskičmenjaštva, državnog politikanstva i kompromisa i pregovaranja bilo kakve vrste. Vrijeme je da se sve vjerske zajednice svedu na nivo svoje osnovne funkcije,  a to je briga o vjeri i vjernicima koji žele biti dio te organizacije, a sve drugo da Država napokon beskompromisno odluči u ime onih koji su je i stvorili: građana.

Vrijeme je da se napokon nacionalizira sva stoljećima opljačkana, oteta i na prevaru prisvojena imovina od strane Crkve, i da se ta imovima stavi u funkciju Države i svih njenih građana. Više nema vremena za daljnje odugovlačenje, posebno ne u ovakvim kriznim vremenima čiju muku i probleme ne osjećaju uvijek isti oni koji su i kroz višestoljetna krizna vremena izlazili neokrznuti i samo bogatiji. Bogatiji na teret muke i žrtava robova, kmetova, seljaka i građana. Krajnje je vrijeme da netko napokon  glasno kaže tu istinu povijesnog zločinaštva i prevare koja se provodi pod kapom Crkve, da se napokon posegne za pravdom koja će barem simbolično  vratiti dostojanstvo onima koje je Crkva stoljećima tlačila. Dosta je dodvoravanja i plesa u rukavicama s crkvenjačkim pohlepnicima u pozlaćenim odorama i dvorima. Dosta je slušanja njihove kuknjave o njima oduzetoj imovini i traženju povrata silnih bogatstava koja se samo u Hrvatskoj procjenjuje na nekoliko desetaka milijardi eura. Ostaviti im crkve, župne dvorove i samostane, a svu ostalu imovinu vratiti onima koji su je i stvarali. Nema više vremena za kompromise i pregovore. Nema više vremena za patetiku i beskičmenjaštvo. Dosta je bilo traženja mrvica. Vrijeme je da se oduzme sve što im ne pripada, u ime građana ove  Države koja može i mora biti više od obične vatikanske ispostave. Vrijeme je da Hrvatska postane slobodna, samostalna, samomisleća, sekularna i sretna država.

zabranjeni križ


brutek @ 13:15 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Klikobrojač
Index.hr
Nema zapisa.